Otkrijmo dublji smisao Božića uz pastire

 

Božić je blagdan na koji smo već toliko navikli da se čini kako je o njemu sve rečeno. Ipak, postoji način da iznova razmotrimo njegovo značenje. Iako nam je taj pristup nov, zapravo je vrlo tradicionalan, jer datira iz Srednjeg vijeka, od tadašnjih crkvenih otaca.

Kako tumačiti izvještaj o Kristovom rođenju?

Moderni bibličari često dvoje oko toga treba li ulomak o Isusovom rođenju iz Svetog pisma tumačiti doslovno ili simbolički. Srednjovjekovni autori pak ne dvoje oko toga, već smatraju da su moguća do čak četiri tumačenja: doslovno tumačenje te tri simbolička tumačenja.

Ona su: (1) povijesno ili doslovno, na koje se zatim oslanjaju ostala tumačenja; (2) proročko tumačenje, prema kojemu događaj iz Starog zavjeta nagoviješta što se ima ispuniti u Novom zavjetu; (3) moralno – duhovno tumačenje kojim događaj i njegove protagoniste možemo povezati s onim što nam se događa u vlastitom životu; (4) eshatološko tumačenje, kroz koje taj ovozemaljski događaj nagoviješta nebesku slavu.

Takav simbolizam je sasvim prihvatljiv, budući da ne umanjuje povijesne činjenice nego ih nadograđuje i proširuje. Utemeljen je na teološki čvrstoj pretpostavci da povijest ima svoju simboliku. Naime, Bog je osim Svetog pisma napisao još dvije knjige: prirodu i povijest koja nije samo niz događaja nego je sačinjena i od riječi, znakova te simbola. Takav pristup nam je stran samo zato jer smo prestali gledati u dubinu stvari. Naš način razmišljanja postao je plitak i jednodimenzionalan, dajući svemu samo jedno značenje.

Božić se nije dogodio samo jednom u povijesti

Pokušajmo oživjeti to izgubljeno bogatstvo tumačenja svijeta tako da duhovnu poruku Božića primijenimo na vlastite živote. Božić se, naime, nije dogodio samo jednom u povijesti. On se događa puno puta iznova u ljudskim dušama. Krist je došao čovječanstvu, no isto tako dolazi i svakome od nas. Adventska priprema za Njegov dolazak događa se uvijek iznova.

Dva su načina na koji možemo povezati povijesnu i duhovnu komponentu Božića. Prvi, isusovački pristup (iz duhovnih vježbi sv. Ignacija) kazuje da sami sebe pokušamo smjestiti u događaje iz Evanđelja. Stariji, augustinski pristup, pak kaže da elemente iz Evanđelja potražimo u vlastitom životu. Poslužit ćemo se drugom metodom kako bi razmatrali betlehemski događaj u ovom božićnom vremenu.

Promotrimo prizor u jaslicama. Oko malenog Isusa vidimo četiri čovjeka tj. grupe ljudi: Mariju, Josipa, mudrace i pastire. I mi se nalazimo kraj malenog Isusa, u jednom od tih likova. Jesmo li Marija, Josip, mudrac ili pastir ovisi o našem odnosu prema Njemu.

Pastiri kao slika djeteta u nama

Za početak razmotrimo pastire. Oni su seljaci, priprosti i iskreni ljudi koji naporno rade. Ispod naše moderne vanjštine, profinjenosti i obrazovanja, mi smo zapravo kao oni. Upravo ta obična, skromna duša, dijete u nama, usuđuje se nadati i diviti, osluškujući anđele i zov nebeske slave.

Pastiri borave na otvorenom. Bez zaštite ljudskih tvorevina izloženi su Nebu. Čak i kada se nalazimo u uredu, okruženi tehnologijom, pastir u nama je uvijek izložen Bogu. Njemu se nigdje ne možemo sakriti.

Oni čuvaju stražu. Noću, po mraku, budno čekaju i paze, baš kao i malo dijete u središtu naše duše. Upravo u tom mraku sviće rajska zora. U toj tišini čuje se pjesma anđela. Danski filozof Kierkegaard rekao je da, kada bi mogao dati samo jedan lijek svim bolesnicima modernog svijeta, bila bi to tišina. U tolikoj buci koja vlada svijetom ne uspijevamo čuti što nam Bog govori. Stoga, stvorite trenutke tišine.

Duša kao čovjekov pastir

Kao što pastiri čuvaju ovce, tako je i naša duša odgovorna za tijelo i njegovo krdo strasti. U svakodnevnim borbama i napastima, nadnaravna milost nam dolazi kao pomoć preko anđela. Oni su ovdje, čak i ako ih ne vidimo kao što su ih vidjeti pastiri. Tek u Nebu ćemo ih prepoznati te razumjeti ulogu koju su imali u našim životima. Aha, znači to si bio ti! Ti si bio sa mnom ondje…tada…

Slava Gospodnja zasjala je oko pastira. To je shekinah, nebesko svjetlo koje se pojavilo i nad Kovčegom saveza te na brdu Sinaj. I sada ga, samo ako vjerujemo, možemo vidjeti unutarnjim očima.

Pastiri su bili uplašeni. I mi se bojimo nepoznatog – otvorenog neba, prijelaza iz jednog svijeta u drugi, kao što su rođenje i smrt. Čak i kada im je anđeo rekao da se ne boje, događaj nije izgubio na veličanstvenosti. Umjesto straha preplavio ih je radosni zanos divljenja. Stigla je Radosna vijest. Nevjerojatna vijest o Utjelovljenju nešto je najradosnije i najčudesnije što smo ikada čuli.

Bog osobno zove svakoga od nas

Anđeo poručuje pastirima da je ono što se događa upućeno svakome od nas. Svemogući Bog dolazi svakom običnom čovjeku, dolazi na naša polja, u naše štalice, urede i domove. To nije unaprijed snimljena automatska poruka, Bog osobno zove svakoga od nas.

Pastiri reagiraju odmah i konkretno – hajdemo u Betlehem! Poruka anđela je toliko moćna da potiče ljude na pokret. Impresivan govor Cicerona senatu u Rimu nikoga nije dignuo na noge. S druge strane, nakon Demostenovog govora grčkoj vojsci, vojnici su spremno zgrabili koplja i štitove te krenuli u rat. Tako je i s porukom anđela pastirima.

Anđeli koji navješćuju Radosnu vijest su poput Demostena. Učenjaci, mudraci kreću istražiti što su čuli i vidjeli. Pastiri na znak anđela također kreću u pohod malom Isusu. Karl Marx mudro je primijetio da su filozofi samo različito interpretirali svijet, a zapravo ga treba izmijeniti. I loša religija (Marx) i dobra religija (Krist) pokreću i mijenjaju svijet.

Pastiri dolaze primiti, a ne trgovati

Za razliku od triju mudraca, pastiri nisu imali što pokloniti Isusu. Oni su siromašni prosjaci, kao i mi. Dolaze k Isusu s prljavštinom i izvana i iznutra. Oni dolaze primiti, a ne trgovati. Dolaze diviti se, a ne razumjeti. Hitaju u Betlehem ničice se pokloniti – ispuniti svrhu čovjekovog postojanja.

Baš kao i mi, pastiri nisu trebali prijeći dugi put kako bi Ga susreli. No, zato je On prešao beskrajnu udaljenost da dođe k njima – s nebesa na zemlju, iz vječnosti u vrijeme, iz vječne radosti u bijedu, patnju i smrt. Svim srcem je žudio da ih susretne. Čak i zvijezde koje su sjale na nebu tu svetu noć stvorene su kao ukras tom susretu. Ono što su obični pastiri učinili je najuzvišenija i najsvetija stvar koju ijedan svetac ili mistik može učiniti, kako na zemlji tako i na nebesima.

To je ono što ćemo i mi činiti cijelu vječnost – ljubiti Boga i klanjati Mu se. Vrijeme je da počnemo učiti od pastira.

Nastavlja se…


Peter Kreeft – Catholiceducation.org
Prevela: Danijela Janjanin
Foto: Pixabay

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.